Vlasotince, oktobar 2023 – „Za mene je škola mesto gde učimo nove stvari, upoznajemo prijatelje i pripremamo se za svet. Inkluzija je važna zato što imamo učenike koji su iz osetljivih grupa i pripadnici romske nacionalne manjine. U našoj školi se ne vidi ta razlika, svi su jednaki, svi se druže, i nastavnici sve učenike podjednako uključuju u rad na času. Mi, kao grupa, učimo svi zajedno”, objašnjava nam petnaestogodišnja Ljubica, učenica 8. razreda Osnovne škole „8. oktobar” u Vlasotincu.
Projekat „Učimo svi zajedno” pomaže nastavnicima da imaju bolji pristup prema đacima i da ih bolje upoznaju, a moje angažovanje u projektu učinilo me je prepoznatljivijom među učenicima, nastavnicima i rukovodiocima ove škole”, kaže Ljubica.
A prepoznatljiva je kao jedan od najboljih đaka, članica Učeničkog parlamenta, vršnjačka edukatorka U Letnjoj školi i na dopunskoj nastavi pomaže đacima da se pripreme za završne ispite i upis u željene srednje škole. Ljubicu je iskustvo naučilo da je inkluzija najbolja u okviru vršnjačke grupe koja pruža podršku u učenju i razvijanju različitih potencijala i vrština koje će s deci biti potrebne kasnije u životu.
Ponosna je što je Romkinja i četvrta iz porodice koja pohađa ovu školu. „Moj otac je završio vojnu školu, brat Jovan je sada student druge godine Mašinskog fakulteta, a sestra Natalija je student Medicinskog fakulteta u Nišu” objašnjava nam Ljubica.
Iako sve veći broj romske dece i dece sa smetnjama u razvoju uči sa vršnjacima, sklapa prijateljstva, snaži samopouzdanje i osećaj pripadnosti zajednici, potrebno je obezbediti veći stepen podrške školama i nastavnicima da bi se dostiglo puno inkluzivno obrazovanje za svu decu.
Zato Ministarstvo prosvete i UNICEF, uz podršku Delegacije Evropske unije u Srbiji, sprovode projekat „Unapređeni ravnopravni pristup i završavanje preduniverzitetskog obrazovanja za decu kojoj je potrebna dodatna obrazovna podrška - Učimo svi zajedno“. Projektom se jačaju i razvijaju dodatni kapaciteti škola, opština i inter-resornih komisija, pruža se podrška inkluzivnom obrazovanju kroz edukaciju prosvetnih radnika, izgradnju podsticajnog okruženja i nabavku opreme neophodne za učenje. Takođe, omogućava se i razvoj novih mehanizama podrške učenicima sa smetnjama u razvoju kao što su resursni centri i asistivna tehnologija.
Koliko je to važno u praksi zna Žaklina Đikić, koordinatorka projekta „Učimo svi zajedno” u Osnovnoj školi „8. oktobar”.
„Ne može samo „štap-kanap“ i kreda. Moramo da se menjamo, da unosimo novine u nastavu i učenje, da ih osnažimo za celoživotno učenje. Inovativna inkluzivna praksa u našoj školi se ogleda se u tome što stalno organizujemo aktivnosti u koje su uključeni svi đaci”, objašnjava nam.
Projekat „Učimo svi zajedno” je zahtevan i iziskuje mnogo rada, ali, kaže, donosi i mnogo koristi i učenicima i nastavnicima.
„Nastavnici, zahvaljujući Projektu i brojnim obukama, unapređuju znanja i veštine,, deca dobijaju kvalitetniju nastavu, a škola dobija sredstva da kupi asistivne tehnologije, slušalice, računare, prilagođeni nameštaj, koji olakšavaju deci praćenje nastave i učenje“, kaže Žaklina.
Škola je kupila i led-sto sa multimedijalnim sadržajem i često organizuje likovne i literarne konkurse, predstave koje promovišu različite kulture i tradicije.
„Škola ima 710 đaka, petina su deca romske nacionalnosti i oko 20-oro dece ima poteškoće u razvoju. Svako dete dobija podršku, čak i ono najbolje. Zato svi naši đaci podjednako dobijaju potrebnu podršku u učenju. Nama se inkluzija podrazumeva. Zato nemamo ni osipanje dece iz romske populacije”, objašnjava Žaklina.
Na osnovu višedecenijskog iskustva u prosveti, prvo kao učiteljica, a sada i kao pomoćnica direktorke škole, Žaklina zna koliko je važno i jačanje profesionalnih kompetencija svih zaposlenih u prosveti.
„Moraš da budeš edukovan da bi bio jednak prema svima i da bi mogao da pratiš napredak đaka. U okviru projekta imali smo brojne obuke kao što su - inovativna nastava, krugovi prijatelja, nastavnik u kvalitetnom obrazovanju i druge. Sve što naučimo na obukama odmah primenjujemo”, objašnjava.
„Mentorstvo je jedan specifičan način edukacije nastavnika. Oni rade a mi smo oni “kritički prijatelji” koji preispituju, sugerišu, skreću pažnju, pitaju da li je nešto moglo drugačije, utiču na promišljanje i sagledavanje druge strane. Ta intencija prosvetnih radnika da unapređuju svoju praksu i kapacitete u radu sa decom, kolegama, roditeljima i lokalnom zajednicom, je osnovni cilj u podlozi ovog projekta”, kaže Blagica.
Smatra da je u obrazovanju sve moguće, i da uvek može više i bolje. To naziva „pedagoškim optimizmom”. „Jako je bitno da ta aktivnost škola nikada ne bude završena, da se stalno preispituju, proveravaju efekte i razgovaraju sa učenicima i roditeljima. A kada dobiju povratne informacije, da iznova razmišljaju šta dalje uraditi. Nema kraja tom procesu”, objašnjava Blagica. Za kvalitetno inkluzivno obrazovanje, pored škola, potrebna je i podrška i angažovanje institucija zdravstvene i socijalne zaštite, porodice, poslovnog sektora. „Ima pomaka u smislu boljeg razumevanja koncepta inkluzije, promišljanja prakse, horizontalne razmene. Ipak koncept inkluzije treba shvatiti široko, jer ona podrazumeva pružanje podrške svima u tom procesu“, kaže Blagica. Samo kroz udružene snage i posvećenost svih aktera moguće je ostvariti potpunu inkluziju u obrazovanju, što je i krajnji cilj projekta. Te udružene snage već su pomogle našoj Ljubici na putu da jednog dana postane dobar lekar i primer drugima.COPYRIGHT ZA SVE FOTOGRAFIJE U TEKSTU: UNICEF SRBIJA/2023/ŽIVOJINOVIĆ